Moj Zivot i Ja u CH

Sta biste hteli pricati vasem Detetu?

— Autor maki195 @ 10:56

Napolju je hladno, zima pocela, mrak, ja u krevetu i sat zvoni. Treba ustati i ziveti svoj ritualan Dan, svoju naviknost. Lagano maknem Telefon na stranu, i pustam Radio, Radio Pingvin da me barem probudi i oraspolozi Beograd, oraspolozi zeljom da se probudim. Prolaze Minute, u mojim mislima necu, spava mi se, sve me mrzi, sta me danas ceka, opet jedan dan za computerom, opet jedan dan dosade, opet jedan dan cekanja, da vreme proleti i opet jedan dan bez ikakvog napora, sta danas sve moram obaviti, Imam li mozda neke Termine itd. Okrenem se i ustanem, sedim, cekam da me telo jednim korakom natera da ustanem. Jutarnja Kafa, mmmh sto lepo mirise mislim u sebi. Sta bi mi bio dan bez moje Kafe i jedne Cigare, pitam se i sedim. Zasto ne bacim te cigare mislim se, zato sto trenutno necu odgovaram samoj sebi. Gledam kroz Prozor, jezero ispred mene, Minuti idu, vreme je da se spremim. Necu, mrzi me, nemam volje. sta da obucem, sta da ponesem za dorucak i rucak, treba se zdravo hraniti ali jednostavno i volim tu "nezdravu" hranu, ma ipak cu samo Jabuku, neki Jogurtic i Salaticu. Idem u sobu, sredjivam se, muzika svira, narod se budi. Spremna sam, i izlazim. Dan prolazi, dosada, bol u ledjima, ne sedi mi se, hocu radost, da skacem, da se smejem, da se zezam, zajebavam. Sa kim pitam se, debili na poslu, svi monotonski u dusi. Kuci, opet sedim i pijem Kafu. sta raditi sada, da idem u teretan, zasto, da bi imala neku zajebanciju, i ubila dosadu, nesto uradila za moje telo i zdravlje. Dobro samo jos Kafu da popijem i idem, telo sedi, ne pomera se, zasto, zato sto necu ne ide mi se. htela bi izaci negde ali gde, zivim u jednom gradu gde se ne moze nista raditi, a kamoli sa nekom osobom. Cekam, i gledam kroz prozor, cigara u rukama gori, pitam se sta bre vise i cekas. Noc, brat i Mama su stigli. Pricamo, zezamo se i veceramo. Tacno to sto mi treba, to drustvo, ta zajebancija, neki osmeh na licu. Lezim u krevetu, dopisujem se, malo po Instagramu gledam slike, zamisljam sebi neki Zivot koji bi htela imati i upadnem u taj svet. Stop, u mojim mislima, prestani, baci taj Telefon i tu mastu o takvom zivotu, Niko nema savrsen zivot, svako je ljudsko bice Koje pati zbog necega. Neko ima vise neko ima manje i tako to u Krug, Ustanem. Znam da hocu biti neko i nestom, znam da hocu svoj Zivot ziveti onako bas kako i ja hocu. Znam da treba vremena, treba napora ali uspecu. Rodila sam se da uspem, barem u necemu. Sedim, i razmisljam. Sta bi ja sutra dan htela pricati mojim Decama o mom Zivotu. Dosadan zivot, zivot bez cilja, zivot bez nekog provoda, zivot u jednoj zemlji gde sam se pridruzila Narodu da samo radim i svaki dan provodim isto? Zivot koji sam mozda propustila zbog jedne Ljubavi, zbog jednog Coveka gde jos nije nista sigurno dali ce mozda on taj moj ZAUVEK biti? Pricati im o Zivotu koji je pored mene prosao posto sam cekala umesto zivela? Navikla umesto Promena? Sedim i razmisljam. Ne, necu mislim se. Hocu Decu. hocu Zivot. Necu Navike hocu Promene. Promene Koje ja moram preuzeti. Hocu i Mogu. Zamisljam Sliku, moju Sliku za 5 Godine. Kako bi moglo biti:

 

Devojcica: "Mama, kako je pre bilo kod tebe? sta si ti sve dozivela?"

Marija: "E cerko moja, kod mene ti je pre sve bilo po navike, ides u skolu, ucis, radis, naviknes se na ritam Zivota, vreme prolazi i jednostavno zaboravis da staris, zaboravis da vreme prolazi, zaboravis da se opterecujes sa glupostima umesto svakom Udarcu koji ti da zivot bez obzira dali je to Ljubav, Posao nema veze sta, ustanes i sam sebi kazes ajde probaj jos jedamput. Zaboravis da Zivot prodje bez uspomene, bez nekog Provoda. Tako da ti cerko moja ja nisam nista puno dozivela ili postigla, ali znam da ces ti moja Princezo to uraditi.

 

Zamisljam Sliku za 5 Godine. Kako bi ustvari trebalo biti:

Devojcica: " Mama, Kako si to tako uspesna postela? Sta si sve dozivela na ovim Slikama sa ovim Ljudima, ko su oni?"

Marija: "E Princezo moja, sve je ovako pocelo.... :))

 

Koju Pricu bi ste vi hteli pricati vasem Detetu? Zivot koji ste propustili zbog Navike ili Zivot koji ste Ziveli, Probudili se, i ostvarili ono sto ste zeleli?  :)

xoxo Maja :-*


Powered by blog.rs