Napolju je hladno, zima
pocela, mrak, ja u krevetu i sat zvoni. Treba ustati i ziveti svoj ritualan
Dan, svoju naviknost. Lagano maknem Telefon na stranu, i pustam Radio, Radio
Pingvin da me barem probudi i oraspolozi Beograd, oraspolozi zeljom da se probudim.
Prolaze Minute, u mojim mislima necu, spava mi se, sve me mrzi, sta me danas
ceka, opet jedan dan za computerom, opet jedan dan dosade, opet jedan dan
cekanja, da vreme proleti i opet jedan dan bez ikakvog napora, sta danas sve
moram obaviti, Imam li mozda neke Termine itd. Okrenem se i ustanem, sedim,
cekam da me telo jednim korakom natera da ustanem. Jutarnja Kafa, mmmh sto lepo
mirise mislim u sebi. Sta bi mi bio dan bez moje Kafe i jedne Cigare, pitam se
i sedim. Zasto ne bacim te cigare mislim se, zato sto trenutno necu odgovaram
samoj sebi. Gledam kroz Prozor, jezero ispred mene, Minuti idu, vreme je da se
spremim. Necu, mrzi me, nemam volje. sta da obucem, sta da ponesem za dorucak i
rucak, treba se zdravo hraniti ali jednostavno i volim tu "nezdravu"
hranu, ma ipak cu samo Jabuku, neki Jogurtic i Salaticu. Idem u sobu, sredjivam se, muzika svira, narod se
budi. Spremna sam, i izlazim. Dan prolazi, dosada, bol u ledjima, ne sedi mi
se, hocu radost, da skacem, da se smejem, da se zezam, zajebavam. Sa kim pitam
se, debili na poslu, svi monotonski u dusi. Kuci, opet sedim i pijem Kafu. sta
raditi sada, da idem u teretan, zasto, da bi imala neku zajebanciju, i ubila
dosadu, nesto uradila za moje telo i zdravlje. Dobro samo jos Kafu da popijem i
idem, telo sedi, ne pomera se, zasto, zato sto necu ne ide mi se. htela bi
izaci negde ali gde, zivim u jednom gradu gde se ne moze nista raditi, a kamoli
sa nekom osobom. Cekam, i gledam kroz prozor, cigara u rukama gori, pitam se
sta bre vise i cekas. Noc, brat i Mama su stigli. Pricamo, zezamo se i
veceramo. Tacno to sto mi treba, to drustvo, ta zajebancija, neki osmeh na
licu. Lezim u krevetu, dopisujem se, malo po Instagramu gledam slike, zamisljam
sebi neki Zivot koji bi htela imati i upadnem u taj svet. Stop, u mojim
mislima, prestani, baci taj Telefon i tu mastu o takvom zivotu, Niko nema
savrsen zivot, svako je ljudsko bice Koje pati zbog necega. Neko
ima vise neko ima manje i tako to u Krug, Ustanem. Znam da hocu biti neko i
nestom, znam da hocu svoj Zivot ziveti onako bas kako i ja hocu. Znam da treba
vremena, treba napora ali uspecu. Rodila sam se da uspem, barem u necemu.
Sedim, i razmisljam. Sta bi ja sutra dan htela pricati mojim Decama o mom
Zivotu. Dosadan zivot, zivot bez cilja, zivot bez nekog provoda, zivot u jednoj
zemlji gde sam se pridruzila Narodu da samo radim i svaki dan provodim isto?
Zivot koji sam mozda propustila zbog jedne Ljubavi, zbog jednog Coveka gde jos
nije nista sigurno dali ce mozda on taj moj ZAUVEK biti? Pricati im o Zivotu koji
je pored mene prosao posto sam cekala umesto zivela? Navikla umesto Promena?
Sedim i razmisljam. Ne, necu mislim se. Hocu Decu. hocu Zivot. Necu Navike hocu
Promene. Promene Koje ja moram preuzeti. Hocu i Mogu. Zamisljam Sliku, moju
Sliku za 5 Godine. Kako bi moglo biti:
Devojcica: "Mama, kako
je pre bilo kod tebe? sta si ti sve dozivela?"
Marija: "E cerko moja,
kod mene ti je pre sve bilo po navike, ides u skolu, ucis, radis, naviknes se
na ritam Zivota, vreme prolazi i jednostavno zaboravis da staris, zaboravis da
vreme prolazi, zaboravis da se opterecujes sa glupostima umesto svakom Udarcu
koji ti da zivot bez obzira dali je to Ljubav, Posao nema veze sta, ustanes i
sam sebi kazes ajde probaj jos jedamput. Zaboravis da Zivot prodje bez
uspomene, bez nekog Provoda. Tako da ti cerko moja ja nisam nista puno dozivela
ili postigla, ali znam da ces ti moja Princezo to uraditi.
Zamisljam Sliku za 5 Godine.
Kako bi ustvari trebalo biti:
Devojcica: " Mama, Kako
si to tako uspesna postela? Sta si sve dozivela na ovim Slikama sa ovim
Ljudima, ko su oni?"
Marija:
"E Princezo moja, sve je ovako pocelo.... :))
Koju
Pricu bi ste vi hteli pricati vasem Detetu? Zivot koji ste propustili zbog Navike ili Zivot koji ste Ziveli, Probudili se, i ostvarili ono sto ste zeleli? :)
xoxo
Maja :-*